Svako ko pati od kašlja vrlo jasno može osjetiti koliko kašalj, dosadni suhi kašalj ili, naravno, kašalj kod djece može biti neugodan. Kako tačno funkcionišu naši respiratorni organi? Saznajte više o respiratornom sistemu u našem tijelu.
To je proces koji se svima nama čini vrlo očitim, ali je zapravo vrlo složen i fascinantan. Udahnemo i izdahnemo oko jedanaest puta u minuti. Prsa nam se podižu i spuštaju jedanaest puta, pluća se pune dahom i zatim opet prazne. Svaki od ovih jedanaest puta naš dah ide istim putem: od nosne šupljine kroz grlo do grkljana, od grkljana preko dušnika do bronhija. Zrak koji udišemo tada dolazi do pluća i prolazi kroz alveole koje se tamo nalaze. Ali udisanje i izdisanje, put do pluća i nazad, čini samo dio našeg disanja. Podjednako je važan i transport neophodnog kisika do ćelija i oslobađanje štetnog ugljen-dioksida.
Razlika između respiratornog sistema i respiratornih organa
Svi fizički dijelovi uključeni u disanje nazivaju se respiratorni sistem. Respiratorni organi uključuju nos, oralnu šupljinu, dušnik, bronhije i alveole.
Zagrijavanje, ovlaživanje i priprema zraka za disanje
U nosu, zrak koji udišemo se zagrijava i ovlažuje, tako da je optimalno pripremljen za pluća. Sitne dlačice – trepetljike i debeli sloj sluzi prisutni su na nosnoj sluznici. Trepetljike i sluz čiste zrak koji udišemo, prenose čestice prljavštine i prašine zarobljene u sluzi nazad u zadnji deo grla. Čestice prljavštine i prašine tada se gutaju zajedno sa pljuvačkom. Nakon ovog zagrijavanja, ovlaživanja i čišćenja, zrak ulazi u ždrijelo, komoru iza nosa i usta. Ždrijelo se otvara u dva kanala: jednjak i dušnik. Zrak se prenosi u pluća. Ako udišete kroz usta umjesto kroz nos, zrak nije ovlažen i ulazi u dušnik nefiltriran. Stoga je uopšteno bolje disati kroz nos.
Filtriranje stranih tijela i sluzi
Zrak struji kroz dušnik u bronhije. Prelaz iz dušnika u pluća nazivamo bronhijama. I dušnik i bronhije obloženi su brojnim finim dlačicama koje se neprestano kreću prema ustima. Na taj način uklanjaju se mala strana tijela i sluz. Na kraju dušnika razdvajaju se bronhijalni kanali i formiraju fini sistem kanala sa bezbrojnim stablolikim granama. One prelaze u plućne alveole. Pluća se sastoje od preko 300 miliona ovih sićušnih alveola. Kada bi se sve alveole u jednom plućnom krilu raširile jedna do druge, pokrile bi površinu od pola teniskog terena! Ovo područje je neophodno kako bi tijelo apsorbovalo što je moguće više vitalnog kisika u isto vrijeme. Alveole su okružene gustom mrežom sitnih krvnih žila, kapilara. Udahnuti zrak prodire u alveole. Tu se odvija izmjena kisika iz zraka koji udišemo i ugljen-dioksida nastalog potrošnjom u tijelu.
Razmjena kisika i ugljen-dioksida
Krv u kapilarama dolazi iz organa i sadrži mnogo ugljen-dioksida, koji je otpadni proizvod našeg tijela i mora se ukloniti. S druge strane, kisik iz alveola mora doći do organa jer im je potreban za funkcionisanje. Tako se odvija razmjena kisika i ugljen-dioksida.
Kapacitet naših pluća
Taj se proces odvija potpuno automatski, u prosjeku jedanaest puta u minuti. Kašalj, nagon za kašljanjem ili suhi kašalj mogu se javiti kada se poremete procesi u našem tijelu koji su nam tako normalni, a opet tako fascinantni. Brojčano gledano, odraslom čovjeku dnevno treba oko 9000 litara zraka za disanje. Svakim udisajem udahnemo i izdahnemo oko pola litre zraka. To znači da se prosječno udahne osam litara zraka u minuti. Kod mladih ljudi postoji velika razlika u količini: oni pri velikom naporu mogu udahnuti i do 120 litara zraka u minuti. U usporedbi s ljudima, psi dišu 18 puta u minuti, mačke 30 puta u minuti, a zamorci čak 90 puta u minuti.
